Nakon višegodišnjeg trenda rasta broja studenata upisanih na fakultete i otvaranja privatnih fakulteta i na najnelogičnijim mjestima, desio se šok- amfiteatri na većini bh univerzitetima ove jeseni će zjapiti poluprazni.
Na dva javna univerzita u RS ostalo je 2.000 praznih mjesta, na Univerzitet u Sarajevu 2.500 mjesta, na Univerzitetu u Tuzli gdje se nekada upisivalo 3.000 studenata, danas ih nema ni 1.500.
Slobodnih mesta ima na gotovo svim fakultetima, a profesori, predstavnici studenta i raznorazni stručnjaci se pitaju -gdje su nam brucoši?
Možda ponajbolje objašnjenje današnje slike na javnim fakultetima je dao profesor Univerziteta u Tuzli Sabid Zekan: „Manji broj upisanih studenata na fakultete je rezultat svega što smo radili u zadnjih 20 godina. A šta smo radili? Nismo ništa“.
I zaista šta su to uradili predstvnici vlasti i dobro plaćeni zaposlenici u nadležnim institucijama. Da li su za ovih 20 godina ponudili konkretna rješenja- školovanje kadrova koji su nam potrebni, praksu, znanje, konkretnu demografsku politiku… Ne, toga u BiH nema, ali zato imamo masovni odlazak sa ovih prostora, ‘nerođenu’ djecu koja se nikad neće roditi, prepune biroe nezaposlenih koje ne želi ni jedan poslodavac i prepune srednje medicinske škole koje želi Njemačka.
Gdje su nam nestali brucoši?
ALARMANTNO: Za pet godina izgubili smo 30 posto srednjoškolaca
Jan Zlatan Kulenović, direktor Inkubatora društvenih inovacija “MUNJA”, kaže da trenutna situacija na bh univerzitetima i nije toliko neočekivana, jer već godinama imamo manji broj osnovaca i srednjoškolaca.
„Uzmimo za primjer samo 2012/2013 godinu kada smo imali 305 000 osnovaca, dok ih je tokom 2014/2015 godine bilo 10 000 manje, da bi u protekloj godini taj broj pao za još osam hiljada. Znači da smo za pet godina samo unutar osnovnog obrazovanja izgubili 17 000 osnovaca. U srednjim školama je taj pad još veći. Tako smo 2012. imali 167 000 srednjoškolaca, dvije godine poslije 144. 000, a u posljednjoj godini 127 000. Znači izgubili smo preko 40 000 srednjoškolaca ili skoro 30 posto srednjoškolaca za pet godina. Stoga ne treba nikoga čuditi zašto danas imamo ovako znatan pad upisanih brucoša”, naglašava Kulenović i dodaje da je osim pada nataliteta ovakvoj situaciji doprinjeo i masovni odlazak kompletnih porodica. Podsjetio je kako je samo u protekloj godini izdato preko 20 000 radnih viza. Ako pretpostavimo, kaže, da je tu radnu vizu dobio jedan član porodice, njemu treba dodati još dva ili tri člana koja su otišla zajedno sa njim i tako dolazimo do brojke od oko 60 000 ljudi koji su samo u prošloj godini emigrirali sa ovih prostora i to najvjerovatnije zauvijek.
“Ono što takođe primjećujemo u posljednjih pet godina, a što umnogome doprinosi slici polupraznih fakulteta jesu srednje medicinske škole koje u cijeloj BiH imaju zaista nevjerovatan broj odjeljenja. Ti mladi ljudi najvećim dijelom nisu usmjereni na univerzitete u našoj zemlji, nego automatski na emigraciju vani, jer je tržište pokazalo da ti kadrovi imaju odličnu šansu za posao u evropskim zemljama, prije svega Njemačkoj”, zaključio je Kulenović.
25 posto mladih napušta školovanje jer u njemu „ne vide nikakav smisao“
Amila Dedić iz Instituta za razvoj mladih KULT ističe da pored naprijed pobrojanih razloga sve više mladih odbija studirati ili radije upisuje privatne fakultete jer je činjenica da je obrazovni sistem u BiH loš, nefunkcionalan, skup, etnički i teritorijalno uslovljen, s obrazovnim programima punim teorije i apstraktnog mudrovanja, a malo prakse.
Njihova istraživanja su takože pokazala da sve veći broj mladih u BiH napušta srednju školu i studije. Još je tužnije što uz finansijske razloge čak 25 posto mladih koji napuštaju obrazovni sistem kao razlog navode da u školovanju „ne vide nikakav smisao“. Takođe sva njihova istraživanja rađena u posljednje dvije godine potvrdila su i da se veliki broj mladih ljudi odlučuje za studij u zemljama Zapadne Evrope radi boljeg obrazovnog sistema i više prilika po završetku studija.
“Kašnjenje s reformama u obrazovnom sistemu dovodi mladu populaciju u dugoročno nepovoljan položaj, a nizak nivo produktivnosti rada privredu BiH čini nekonkurentnom. Dok se ne poduzmu konkretni, efektni s brzo vidljivim rezultatima programi koji će doprinijeti rješavanju brojnih problema, poražavajuće statistike će se samo umnožavati, a manevra za izlazak iz takve situacije će biti sve manje. Kakva će tada biti budućnost BiH, ne zna se”, kaže za Buku Dedić.
Fakulteti utočište za propale političare
O problemima koji opterećuju obrazovni sistem, razgovarali smo i sa univerzitetskim profesorima.
Tako profesor Univerziteta u Tuzli Sabid Zekan za naš portal kaže da su državni univerziteti već godinama prepušteni stihijskom fukncionisanju, bez ikakve strategije, saradnje između kantona, entiteta ili na novou BiH.
„Univerziteti su postali utočište za propale političare, jer su mnogi, kao najlošiji studenti, dok su bili na vlasti, ubrzano magistrirali i doktorirali i preko noći postali profesori. Tako su potisnuli i ono malo kadrova koji su radili svoj posao kvalitetno. Sa druge strane, unutar univerziteta, zahvaljujući tzv. akademskoj slobodi, mnogi profesori su gledali da se snađu pa su na razne načine tražili prostor za dodatnu zaradu bez mnogo truda. Izgubio se kvalitet“, priča za Buku profesor i dodaje: „Pored toga, osnovno i srednje obrazovanje je izgubilo na kvaliteti. Dolaze nam sve lošiji učenici iz srednjih škola. Takođe, mi školujemo sve lošije diplomce. A onda poslodavci imaju problem kako naći kavlitetne kadrove, koje će platiti najmanjom mogućom platom, i još da rade dnevno 10 sati i da nemaju pravo na bolovanje, godišnji odmor …Spas se nađe u državnoj službi, u državnim frimama i institucijama, sa “debelom hladovinom”, ali samo za uzak krug stranačke i rodbinske djece. Začarani krug od obrazovanja do zapošljvanja se vrti poput vrtloga i vuče kompletno društvo u propast“.
Po njemu jedino riješenje je temeljito raščisti stanje u društvenim odnosima kroz kvalitet u obrazovanju, kontrolu radno-pravnih odnosa u preduzećima, favorizovanje realnog sektora nasuprot javnom sektoru, poštivanje autoriteta, stvaranje kulta kvaliteta, stvaranje aktivnog dejstvu u društvu svakog pojedinca nasuprot sve prisutnijem pasivizmu.
Draško Gajić profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci ističe još neke ključne probleme u našem društvu -odsustvo demografske politike, politike obrazovanja i upisne politike, pogotovo u domenu srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja, uključivanja relevantnih aktera u metodologije za kreiranje tih politika, te kreiranje dobre socijalne politike jednoga društva pogotovo prema mladima, porodici i djeci! Po njemu slijede nam tri kruga naplate- prvi će platiti i već plaća obrazovanje, drugi će platiti poslodavaci, a treći penzioneri čije fondove neće imati ko da puni.
Da zaokružimo cijelu priču dodajmo još da se najnovijoj rang listi svjetskih univerziteta “The Times Higher Education” ne nalazi ni jedan univerzitet iz Bosne i Hercegovine, ali nalaze se četiri iz regiona Univerzitet u Splitu, Ljubljani, Mariboru i Zagrebu.
/buka
